Kam iti, kojem programu prisustvovati, s kojim prijateljima biti.
Baš fina nedoumica, no s obzirom na to da mi na izložbu slika ide i žena onda sam i tu nedoumicu riješil (dobar muž).
Samo da dodam da smo, žena i ja, još poslije izložbe stigli i na rukometnu utakmicu domaćeg RK"Ktc"-a i prisustvovali smo pobjedi domaćina.
Drvene stepenice prema galeriji baš fino zvoniju i već nas time uvlače u neki poseban svijet tišine, umjetnosti i tajanstvenosti od boja do doživljaja. To se je pojačalo ulaskom u sami galerijski prostor i pogled na uhvaćenu svjetlost slika koje odašilju zrake tisuće priča.
Koračao sam nesvjesno, prateći liiuju zidova, uvlačeći se u boje, čudeći se mašti koju u meni pobuđuju ti radovi... Obišao sam i uvlačio u sebe sve i tek tada shvatih da je oko mene puno zaigranih ljudi koji su također došli na otvorenje.
Za tu izložbu su krivi kustos muzeja Zoran Homen, koji je i vodio službeni dio programa, ali i sam autor koji nas je počastio tako kvalitetnim postavom.
Za one koji nisu bili s nama, izložbu u Križevcima mogu pogledati do 18.listopada.
Nema komentara:
Objavi komentar