srijeda, 25. ožujka 2009.

REDUKCIJOM HRANE DO ZADOVOLJNE LINIJE I FORME

REDUKCIJOM  HRANE  DO ZADOVOLJNE LINIJE I FORME
(Uz jelo sve je lakše)
Ja sam jedan od onih koji čim čuju riječ dijeta polude i nekontrolirano se počnu ponašati. Jest da je moja kilaža već odavno, to jest, već godinama bila na nivou  koju niti volim, niti želim, niti je zdrava, a bormeš mi se niti ne sviđa.  Da imam problema sa kilažom počel sam primječivati tek tada kada sam skužil da drugima sve češće govorim da su debeli i da bi trebali ponešto i uraditi sa sobom. Prvo sam se zgražal kada sam prešel 90 kg i tada sam mislil da  nema ozbiljne frke jer ja sam karakter i kada ozbiljno zaželim to bu samo opalo. Ha ha ha. Zatim nakon nekoliko godina ta ljestvica istine se podigla već i na 96 močnih i sočnih kg. I da bi to malo prikrio svakodnevno sam se bavio jutarnjom gimnastikom istezanja tako da pred ljudima mogu reči da meni to ne smeta jer ja sam ipak gibak. Razgovarajući sa drugima  sam sebe sam  opravdaval da su to takvi geni, loš metabolizam i navodil sam sijest primjera koji su kakti išli meni u prilog moje taštine. Čak sam tvrdil da i jako malo, skroz malo jedem, ali me se fest i preveč prima. To se vuklo sim tam gore dole i evo prošlo leto jedno jutro, jutro otrežnjenja, vaga nemilosrdno pokaže 107 kg. Normalno da sam vagu nameštal, okretal, stajal i silazil sa nje bezbroj puta, skidal čak i potkošulju  jer za prikazati tu kilažu mora da je vaga zasigurno u kvaru. U jednom trenutku mi iapk dojde na pamet da sam ja morti ipak debel i da to kaj mi drugi govore je ipak istina. Više nisam bil ljut već osupnut, zgrožen i totalno razočaran sa sobom. „Pa kaj sam si to napravil, kaj?“
To „jutro otrežnjenja“ je moje tijelo, moj mozak, moje cijelo biće hitno i panično tražilo spasi došavši do prve i važne konstatacije: „Istina debel sam, jedem previše i moram  to rješti.“ Druga konstatacija je bila: „ Pa kaj bu meni rit bila gazda, e više neće pa kud puklo da puklo“, i treće konstatacije: „Odmah sad moram nešto poduzeti i krenuti u borbu sa samim sobom pa po bilo koju cijenu“. I vjerovali ili ne krenuo sam, to je bila nedjelja, 2012. godine krajem lipnja.
Kao neki čovjek koji se cijeli život bavio sportom i čak imal nekaj iskustva i sa trenerskim pozivom pomalo sam naslučival fiziologiju tijela i toga kaj mi treba, Jedno sam sigurno znal „DIJETA NE DOLAZI U OBZIR“ može doći samo redukcija hrane jer preveć  sam voljel svoje zdravlje i hranu. I prije nego napišem kaj sam sve delal da bi došel do linije i kilaže u kojoj se baš dobro osjećam samo da rečem da danas imam 92 kg i da to do sada držim vrlo lako već nekih 8 mjeseci. Iz prehrane sam gotovo izbacio kruh, salame i  sokove  i svaki dan hodajući sa promjenom tempa hodanja oko 7, 5 km. Svako jutro sam oko 5- 10 minuta radio obične vježbe istezanja.Važno je da kada sam bio gladan uvijek sam nešto i jeo pa makar i u 1o sati navečer.
MRŠAVLJENJE BY PJER
  1. DAN – jedino zapravo težak dan jer CIJELI DAN NISAM JEO NIŠTA, a zašto? Pa da mi se fiktivno  smanji obujam želuca. Pio puno tekućine, uglavnom vode.
  2. DAN – Važi za svako juto i večer po JEDNA ŽLIČICA (prije si složite flašicu smjese meda, maslivonovog ulja i limunovog soka)
                         ZA DORUČAK I VEČERU ili kad god sam osjetio glad sam jeo sir Baranjac (Biljne masnoće), grožđe (zbog dobitka prirodnog šečera) ili neko drugo voće, jedan tost i mali komadič jegera tak da zadovoljim i taj industrijski dio aditiva.(jeger ne za međuobrok)
VAŽNO polagano jesti i piti dosta tekućine.
                      Ručak- sve što se taj dan kuhalo za ručak, dakle normalni ručak od juhe pa sve do salate, ali bez kruha ili tosta. Polagano jesti i ne pretrpavati se. Popiti čašu Cedevite.
Popodne kad god ste gladni pojesti malo sira i voća, nedajte da tijelo pati.
Na večer PROHODATI OKO 7,5 Km  
  1. DAN – isto kao i drugi samo ubaciti u doručak jednu šnitu kruha tako da tijelo dobije i bijeloga brašna.
  2. DAN isto kao i drugi, ali se može u prehranu ubaciti jedan kolač normalne veličine.
DALJE SE TAKO CIKLUSI nastavljaju bez prvoga dana, biti dosljedan i ustrajan, piti puno tekučine i biti uporan u hodanju. Bilo bi dobro da uvijek hodate istu rutu i da si mjerite vrijeme i pokušavate si ga postepeno poboljšavati. U hodanju povremeno si uvući mišiće trbuha, uspraviti držanje  i tako hodati (recimo oko 300 m i tako jedno 5 puta tijekom rute) Dobro je 7,5 Km odhodati na  početku za nekih sat i 25 minuta, no to nema veze već si to prilagodite sebi i svojim mogućnostima. Motivirajte se mjereći vrijeme.
Za ručak kuhati raznovrsne namirnice i polagano uživati u jedenju.
VAŽNO – vaganje može svaki dan no neka vas to ne opterečuje jer kilaža može ići i gore i dole. Recimo meni je došla do 99 kg i onda za par dana se je popela na 102 i da sam se pokolebao ode ja opet u još jedan promašaj i razočarenje. Dobro bi bilo ako si žensko uzeti i male bučice od 1 i 1,5 kg i malo (barem 3 – 4 puta tjedno odraditi oko  5- 1o min)  vježbe za ruke, prsne i leđne mišiće, a ako si muško kilaža može krenuti i od 2 kg ( tako sam i ja krenuo).
OBAVEZNO NEMOJTE – si zadati neki rok od recimo tri ili pet dana i ako ne uspijete skinuti recimo 2 kg odustati jer to nema smisla. Promjenite prehranu, povečajte aktivnost i satav i kilaža bude i sama pala. Ja sam, za primjer, u 5 tjedana potrošio 12 suvišnih kilograma, a onda sam u još 5 tjedana ,više i ne razmišljajući o tome kaj radim ostal još i  bez 3 kg. Sam sam se iznenadio pozitivno.  
NEMREM VAM REČI KAKO SADA SVAKI DAN GUŠTAM U SVOME USPJEHU
Ako vas kaj zanima oko ove redukcije prehrane ili vam treba pomoć ili samo PODRŠKA  javite mi se i budemo si uzajamno pomogli.
Pjer