RIBICE u ŠTAGLJU

Proljeće nas je ošinulo svojom punom dobrotom i toplinom, makar bi rekli prognostičari da mu kalendarski još nije vrijeme. Bilo mu vrijeme, ne bilo, nama je danas vu Štaglju kod naše Mirjane Bobanac i te kak godilo.

Poezije, pjesme, recitali, proza, monodrama, glazba, dobra papica, ugodni ljudi, umjetnici i zaljubljenici lijepog pisanog, pljesak, izvrsni domaćini, spontanost... proljeće u mislima i još da dodam, nekoliko ribica po horoskopu. To su natuknice kojima bih "radno" opisao ovaj današnji dan, nas u selu Kostanj. A opisno se niti ne usudim izraziti jer se bojim da bi mi ponestalo uvjerljivih superlativa i da mi ne bi vjerovali, pa budem samo rekel, a od vas očekujem da mi vjerujete na riječ: "Bilo je, e da bilo je i više od toga".

Dnevni boravak (dvorišče) je bil okićen zadovoljnim osmjesima i  začaran finim čavrljanjima prijatelja.

U štaglju na pozornici: Dražen Franolić, Dragan Vicković, Miro Betlehem i Bemian duet, Mirjana Bobanac, Zrinka Supek Andrijević, Zdravko Odorčić, Luka Barešić, Darko Vidović, Marija Ott Franolić, Ana Merlin, Josip Petrlić Pjer i još nekih kojima sam na žalost zaboravio kako se zovu, a doprinjeli su kvaliteti programa.

NA KRILIMA STIHA

- je bio naziv ovoga vrlo uspješnog, proljetnog programa.

Kod Mirjane i Davora može se dobiti samo posebnost iskrenosti i nesebičnost davanja sebe. Hvala im na trudu i pozivu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Baš sam supač provel svoj rođendan!!! 
Pamtil ga budem zanavek!

PJESMOM PROTIV NASILJA

Čim spomenemo riječ nasilje čovjek se odmah nekako strese, a kada je to nasilje vezano uz nasilje nad ženama to još dobiva i poseban prizvuk gnušanja i ne razumijavanja nas normalnih ljudi. Baš je posebno teško i zahtjevno biti jači od ženskog roda i biti "UVIJEK U PRAVU" i tu svoju konstruiranu pravicu nadmoćno dijeliti šakama. Nek se zna tko ja "GLAVA OBITELJI".
Srećom da postoje neke udruge koje barem malo (mada uz jako puno truda i napora) pokušavaju senzibilizirati javnost o tome preočitom i prečestom problemu, ali ublažiti i posljedice takvih abnormalnih odnosa u zajednici.

Udruga HERA iz Križevaca je povodom DANA ŽENA (07.03.2014.) organizirala u sportskoj školskoj dvorani u Križevcima, veliki humanitarni koncert pod nazivom 

"PJESMOM PROTIV NASILJA" 

na koji je došlo stvarno zavidan broj izvođača, ali i publike (prodano je 640 ulaznica po simboličnoj cijeni od 20,00 kn, ali je svatko mogao i neovisno o ulaznici dati svoj prilog).
Kvaliteta izvedbi je bila na iznimnoj visini, a to potvrđuju i sama imena sastava ili pjevača koji su se odazvali na ovaj koncert.
Dobar ambijent, puno publike, kvalitetan razglas, dobar izbor izvođača i pjesama te veliki trud organizatora ne može donijeti ništa drugo nego USPJEH.
Uspjeh u kojemu su svi dobili.
Publika je dobila priliku da pokaže svoje humano srce kupivši ulaznicu i dobivši stvarno dobar koncert, izvođači su dali sebe, ali su i dobili puno iskrene povratne emocije od publike jer se pljeskalo i pjevalo gotovo stalno, a organizator je pokazao da se zajedništvom može postići dosta  
(i više nego dobro organizirano).
Program je znalački i s jako puno šarma vodila Petra Slavečki.
Na križevačkoj pozornici nastupili su:
TS Begini

TS Žute Dunje iz Križevaca i Goran Karan

 

Ivan Zak

Miroslav Evačić- Koprivnica

TS Od srca Do srca iz Zagreba

Mirko Švenda Žiga

Teo Golub iz Križevca

TS Cure Iz CEntra -Koprivnica

TS Garavuše

TS Nova Nada iz Križevca

 Zahvala svima, ali baš svima na ovoj večeri razuma i humanosti.

MAŠKARE 2014.

I ja bio danas u maškarama! Zapravo kad se bolje malo zamislim, nisam u životu niti jedne maškare propustio. Nekada sam bio mlad i morao sam se jako maskirati i biti dosta neuspješno, netko (ili nešto) drugi, a zgodinama manje se maskiram, a teže me prepoznaju. Još uvijek nisam siguran da li bi se zbog te činjenice trebao zabrinuti ili možda ne izlaziti van u te dana podvojenih osobnosti. 

Baš mi je to zanimljivo, svi stalno želimo biti netko drugi i glumatamo na tu temu čim nas je u društvu više od jednoga, ali kada dođe dan da se i službeno možemo tako ponašati, zapravo je i preporučljivo, nas odrasle je kakti sram i to nam je bez veze. Možda nas podsvejsno peče savjest.

 

Oblačimo djecu i radujemo se njihovoj promjeni izričaja, normalno onog vanjskog, jer djeca i onako nemaju problema sa time da budu ono što i jesu. 
 Moj sinko se maskirao i ja se maskirao, ne previše, ali kao što rekoh, vrlo uspješno i zajedno smo nasmijani i razdragani krenuli povorkom s maškarama.

Toplo i lijepo vrijeme, puno dobro urađenih maskica i ulica grada je živnula bojama i žamorom zadovoljstva. Na trgu gužva, ali ne i nervoza, mali slatki programčići, puno fotkanja, krafni, muzike, trčkaranja, osmijeha, spontanosti, uljudnosti, bezbrižnosti...
Križevački glavni trg je na dva sata postao svjetski trg multikulturalnosti, ali i spoj povjesnih lićnosti i sadašnjosti. Ono kaj je jako zanimljivo, svima je to pasalo  i to su zdušno pozdravljali. 

Za taj događaj je glavni krivac Turistička zajednica grada križevca na čelu sa Olinkom i Tatjanom, koje usput rečeno, nisu bile maskirane, ali su se meni svjedno zdopale. 
Baš je dobro bilo vidjeti toliko puno maskiranih i onih ne maskiranih na današnjem našem trgu. 

 

 

 

 

 

 

ovdje gdje su ova slova 

je moja slika,

malo se ne vidim...