Izložba o Franji Markoviću

Kišno je, hladno, tmurno, boli me glava, bubrezi, pomalo mi je muka, spava mi se, ali to nije razlog da se nekud nebi išlo i nekaj naučilo.
Prava prigoda je bilo otvorenje izložbe o dr. Franji Markoviću koja se je održala u prostorijama Likovne galerije Gradskog muzeja Križevci.

Dr. FRANJO MARKOVIĆ

(26.07.1845. - 15.09.1914.)

POVODOM 100.GODIŠNJICE SMRTI

Došlo je jako puno ljudi tak da sam čak i ja samo otvaranje i izlaganje slušal iz druge prostorije. Glavnu uvodnički riječ je imal kustos muzeja Zoran Homen  koji je s Ozrenom Blagecom radil i postav. I Ozren se je s znalački s nakoliko riječi naslonil na život i rad Franje Markovića.
Samo otvaranje izložbe je odradil Dr. Ivan Peklić jer je i doktoriral na temu baš samoga Franje, a napisal je i tekst za večerašnji katalog.
Posebno mi je bilo drago kaj su ovu izložbu pomogli postaviti i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, te Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Koprivničko-križevačke županije i normalno Gradski muzej Križevci.

Osnovne teme upoznavanja s radom dr. Franje Markovića su:
Studij u Beču,
Marković kao gimnazijski profesor u Osijeku,
Premješatj u zagreb,
Nastavak studija u Beču i povratak u Zagrreb,
Charlotte Leitner i početak rada na Sveučilištu,
Markovićev privatni život (1874.-1926.),
Markovićev znanstveni rad,
Markovićev književni rad,
Političko djelovanje Franje Markovića,
Marković kao član JAZU i Matice hrvatske,
Rad na Zagrebačkom sveučilištu i
Zadnji dani života i smrt.

Vrlo kvalitetna i poučna izložba s dosta orginalnih i izvornih izložaka. Svako se treba  upoznati s dovoljno ne istraženim radom Franje Markovića i nedovoljno cijenjenim mada on spada u prvi red hrvatskih velikana po svojoj svestranosti i stvaralaštvu na punom područja od poezije, glazbe pa do same politike.
Da vam ja sad nebi tupil kaj je sve Marković bil i sa čime se sve preaktvivno i kvalitetno bavil ,samo vas budem uputil na sttranicu Wikipedie

http://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Markovi%C4%87

(Oprostite kaj nisam fotografiral puno slika jer mi je fotić nekaj štekal, ipak bum konačno i moral kupiti nove baterije )

NAJAVA - FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE

"ZLATNE NOTE  -KRIŽEVCI 2014"

05. prosinac 2014. od 19 h

natječaj je otvoren do 26.10.2014.

pjesme u MP3 formatu  slati na   zlatnenote@gmail.com

za pročitati tekst kliknite na sliku

20 GODINA "Štaglja"

Vu tom štaglju sem se vmil s kulturom
prek poceka mu prešel pozabil drugo se
šara imena su se vu osmehe pretvorili
20 let z Mirjanom, najdragoceneše je...
PjerJP

Je, dobro ste primjetili, dvadeset godina kak Mirjana Bobanac na svojoj grbači i plečima, na svojem neslućenom entuzijazmu i ljubavi spram kulture i čoveka z jednog običnog štaglja je stvorila vekše od dvorana Lisnskog ili ti HNK. Znam sigurno ste pomislil da sam ponorel jer to su institucije, a štagelj? Kaj štagelj?
-Štegelj nema te fine bleščeća svetla (osim na krovu ispod crepa kud se na trenutke i nebo nalukavlje), nema tak udobne stolice ili parketa, (al su tu deke i peći na drva kaj nas zbližavaju), nema niti tak upečtaljivu niti fasadu (jer je svi gosti i izvođači još doma čim kreću prem a štaglju ostave).

Nema nam taj Štagelj i Mirjana ništ od toga i kaj je NJAVAŽNEŠE... TO IM NITI NE TREBA.

Veliki su jer su svoji i jer su tu unutra svi istovremeno i mali i veliki, a obavezno jako važni, jer smo prijatelji bez obzira da li se od prije znamo ili ne i jer delimo otvorena srca bez predrasuda.
Vu Štaglju nam se vužge gen dobrote, razumijevanja, pripadnosti i nosi nas tak dugo dok ne dojde i sljedeće druženje isto tu kod naše Mirjane vu njenom najdražešem uspjehu i ljubimcu "Štaglju".

Lako je imati brdo love i suradnika i dopeljati vrhunske izvođače vu već gore nabrojene i cenjene ustanove, ali dobiti isto takve vrhunske izvođače, ponekad još i bolše, tu u domaće selo na dvorišče i vu štagelj gdje komarci nas stalno štipkaju i pokazuju nam svakog časa da smo živi i zanimljivi, je bormeš ludo i fantastično. To more samo jedna osoba, samo Mirjana Bobanac.

I još da dodam da ti izvođači tu i samo tu moreju biti baš ono kaj jesu, ljudi posebnoga dara i žara koji vole umjetnost zbog umjetnosti i koji vole tu umjetnost podijeliti spontano i razigrano bez obzira kak je ko obučem, od kud i iz kojega staleža stiže.

Sad si budem dal za pravo i u ime svih nas kaj tam dolazimo bum rekle jedine riječi koje bi morti mogle sve to sažeti u kratko, a to su:

                "Mirjana volimo te muški snažno,
                 poštujemo te dječji iskreno,
                 trebamo te neizmjerno,
                                               hvala!
                 Ak' smo preveč patetični,
                 ti si za to kriva
                  na to si nas navčila".

 TOLIKO ZA UVOD!!!!!!

A danas je bil program pod nazivom "Bunar iznenađenja" i da se ne ponavljam, bilo nam je  opet posbeno dobro: Nastupali su ili nekaj pripremili (spontano): Oriana Vozila, Tereza Gabrić, Zvonimir Habijanec, Zlatko Jelinčić, Luka Barešić, Đorđe Manojlović, sinko od Dražena Franulića, Dunja Knebl, Biljana Knebl....Antun Tudić.
Nisam sve napisal jer sam prepun dojmova i nemrem ih se sada sve sjetiti. Nek mi ne zamjere, čak nam je i sunčani dan dal pusu podrške!

 

40 GODINA GRUNTOVČANA

 

Subota, ugodno popodne, šetnja po šumi i oko nje u društvu žene i svoga psa. Zazvoni mobitel. Zove me prijatelj i suradnik na mojoj prvoj knjizi poezije "Odškrinuti snovi", Stjepan Bićan iz Zagreba. Kaže da je s Mladenom Kušcom i Smiljkom Bencet- Regicom tu u hotelu u Križevcima zastao i poziva me na kavu. Fino se zahvalim da sam predaleko da bih sad došao, pa me onda on pozove neka večeras dođem u Sigetec na obilježavanje 40 godina od snimanja kultne serije "Gruntovčani".
A baš sam se cijelo popodne nečkal dali ću da idem ili ne jer me je već par dana prije pozval i prijatelj pjesnik iz Sigeteca Ivan Picer, strašan čovek.
Ovaj poziv je donesel konačnu odluku. Ženo spremamo se i idemo u Sigetec u Podravinu.
Usput sam trebal još nekaj obaviti, a kaj normalno na kraju i nisam obavil, no nema veze.

Pred domom u Sigetecu, gdje se je održaval program, ogromni broj vozila i tv kuća...čovek bi rekel da su mene čekali (baš tak je i bilo hehhehee). Pravo slavljeničko raspoloženje.
Ušli vu dom, a tam nas već čekali prijatelji Mladen Kušec, Miško Novosel i još njih dosta... i mam nam je bilo lijepo.

Čim smo sjeli evo ti stigla je Smiljka Bencet -Regica, a nedugo za njom i Martin Sagner-Dudek... takav se pljesak zaoril da je to bila milina, svi smo se rascvali ko da nam je došel netko od najbliže rodbine.
Po običaju sam hitil par fotki tak da ih zabilježim, ali sam se fino s njima i pospominjal, stari frendovi.

Program je počel, svirka Bemian dueta iz Peteranca, zatim pjesništvo Ivan Picer i onda ono glavno -dramska predstava "Ljubav je bol"-domaćeg amaterskog dramskog kazališta, u kojoj su glavni likovi, likovi iz gruntovčana (Regica, Dudek, Presvetli i njegova žena, tetec Cinober i njegova Kata, birtijaš Martin i kelnerica jaaako bujnih oblina).
Nasmejali smo se do suza, napljeskali i baš posebno uživali... Svaka čast svima koji su sudjelovali u tome.
Nakon toga razgovor s glavnim večerašnjim gostima. Regicom, Dudekom i Tunom i došla je i prefina i predobra večera i kolači.
Izvanrredna ideja, organizacija i realizacija. Apsolutno sve je bilo za pohvaliti pa čak i publika. Vidimo se i sljedeće godine, jedva čekam!

IZLOŽBA ŽELJKA MUCKA

Ovo je neka čudna večer, u neka dva sata ima tri programa kojima bih htio prisustvovati. Dva još i mogu, ali trećem ipak ne, jer dva programa počinju istovremeno. Prvo sam prisustvovao proslavi 170 godina od rođenja Ljudevita Modeca koju je organizirala OŠLjudevit Modec, drugo s istom temom, ali uz stručnim pristup mi se kosil s otvaranjem izložbe Željka Mucka.
Kam iti, kojem programu prisustvovati, s kojim prijateljima biti.
Baš fina nedoumica, no s obzirom na to da mi na izložbu slika ide i žena onda sam i tu nedoumicu riješil (dobar muž).
Samo da dodam da smo, žena i ja, još poslije izložbe stigli i na rukometnu utakmicu domaćeg RK"Ktc"-a i prisustvovali smo pobjedi domaćina.

Drvene stepenice prema galeriji baš fino zvoniju i već nas time uvlače u neki poseban svijet tišine, umjetnosti i tajanstvenosti od boja do doživljaja. To se je pojačalo ulaskom u sami galerijski prostor i pogled na uhvaćenu svjetlost slika koje odašilju zrake tisuće priča.

Koračao sam nesvjesno, prateći liiuju zidova, uvlačeći se u boje, čudeći se mašti koju u meni pobuđuju ti radovi... Obišao sam i uvlačio u sebe sve i tek tada shvatih da je oko mene puno zaigranih ljudi koji su također došli na otvorenje.

Za tu izložbu su krivi kustos muzeja Zoran Homen, koji je i vodio službeni dio programa, ali i sam autor koji nas je počastio tako kvalitetnim postavom.  
Za one koji nisu bili s nama, izložbu  u Križevcima mogu pogledati do 18.listopada.