OVAK se slavi dan škole

I kao da je sunce znalo kada se treba pojaviti i zasjati punim sjajem. Tko zna možda je i znalo pa je ciljano zasjalo svojom punoćom jer je se i ono htjelo pridružiti proslavi dana škole Ljudevit Modec na Trgu J.J. Strossmayera.

Ima raznih načina proslava dana škole, ali ova mi je nekako najkvalitetnija do sada, istina da zahtijeva veliki, bolje rečeno ogroman, angažman mnogih profesora, djece i ravnatelja, ali je primjerena djeci i na ponos i školi, ali i gradu.

Preseliti proslavu iz zatvorenih prostora na trg i osmisliti im aktivno sudjelovanje s fizičkim aktivnostima nemam druge riječi nego, Bravissimo. Sve čestitke, jer osim što je to za djecu zdravo i što se na ovaj način uče zajedništvu, tu se stvara i dodatno povjerenje koje djeca stječu spram svojih učitelja i profesora.

Trg je danas cvao i treperio.
Žao mi je što nije bilo danas s nama Strikomana, autora poznatih milenijskih fotografija, što nije s visine snimio kako pleše pun trg djece i njihovih profesori na pjesmu "Volim se gibat, gibat". Gibali su se oni, ali smo se gibali i mi svi odrasli.

Nakon plesa bilo je tu takmičenje četvrtih razreda u vatrogasnoj vježbi "Prvi mlaz vodu daj" gdje su djeca naprosto uživala i vrištala. Za to vrijeme se na paviljonu održavala proba za večernji glazbeni koncert učenika škole, a na Nemčićevom trgu su osmaši imali likovnu radionicu. Po grupama su se raštrkali sjedeći na travi crtajući na zadanu temu bajke koje su osmislili njihovi školski literalci.

Posebnost ove proslave dana škole je i u tome da nisu samo djeca te škole sudjelovala, već su s njima sudjelovali i vatrogasci, policija i Hrvatski autoklub osmislivši im primjerena natjecanja ili mini edukaciju.
Zadovoljstvo je bilo vidjeti i građane grada Križevaca kako guštaju u prizoru.

Sve pohvale idu ravnatelju Draženu Bokanu i svim onim učiteljima i profesorima koji su vodili i osmislili programe.

ŠOKANTNA VIJEST IZ RATARSKE ŠUME

I danas sam, kao i tisuće puta prije, išao u šetnju u Ratarsku šumu. Kiša je prestala padati, ali su iza nje ostali mali potočići i grabice vode. Kao neki dječarac, gacao sam po njima zadovoljno pjevajući manje poznate operne arije.

I taman kada sam došao do otprilike sredine šume, do dijela gdje glavna staza sužava i skreće u lijevo u gustiš, iznenada na mene skoči gotovo gola, prezgodna djevojka. Kao što je za mene bilo iznenađenje taj erotski iznenadni napad, tako sam i ja nju iznenadio svojim znanjem borilačkih vještina. Istina da ne znam u koji sport bih sada mogao svrstati tu obranu.

Dakle, kako sam je iznenadio s obranom tako sam je iznenadio i s užurbanim poznavanjem kretanja kroz šumu u pravcu svoje kuće.

S obzirom na to da je sa mnom bio i moj vjerni prijatelj pas, koji je na žalost ostao na poprištu borbe, da li zbog nemogućnosti praćenja mojega tempa ili srama kakvog ima gazdu (sad manje važno), zamolio bih vas da ako ga vidite, da mu kažete da mu je gazda kod kuće na sigurnom i da ga čuva žena.

E da, vidio sam i famozno djelo lumena inteligencije kišne gliste koji je na ulaz u Ratarsku šumu nabacao veliku gomilu smeća. Svaka ti čast majstore jer tu dnevno prolazi oko sto sportaša i rekreativaca i nema, a da ne vide tvoje umjetničko djelo.

                                                                                     Sprinter PjerJP

Nagle odluke

Kiša je vani neumorno cmoljila, a i zdravlje mi nije bilo baš za neku pozitivnu ocjenu. Osjećao sam se izmoždeno i iscrpljeno, boljela me je glava, mučila me astma i nisam bio baš za ništa. Kako se približavalo večer već mi je bilo dosta mene i tog stanja.

Razmišljao sam da idem na promociju knjige tu u Križevcima, a kroz glavu mi prošla ideja da ako već nekud i budem mogao ići zašto onda ne bih "skočio" do Varaždina jer tamo moj frend Darko Pernjak ima promociju. Usput bih vidio svoga sinka koji je tamo na fakultetu i ne samo njega već i ravnatelja knjižnice Maria i još neke druge književnike.

Naravno da bih išao, ali kako sam se zdravstveno još uvijek ne baš dobro osjećao bio sam siguran da takvu odluku sigurno neću donijeti. Ipak hajde da nazovem svoga sinka da vidim možda sutra nema predavanje pa nas dvoje zajedno put Križevaca. Koji sam ja naivac, normalno da ima predavanje i da na njima mora biti. No ispričavši mu ideju o mom dolasku on me na moje iznenađenje u tren nagovori da dođem i da se ako ništa drugo, a ono barem vidimo.

Nisam se niti okrenuo, a već je tabla Varaždin bila pred mojim očima.

I to je bila odlična odluka jer je promocija bila onako ugodna i prisna, dostojna kvaliteti pisanih riječi u Darkovim knjigama.
Usput sam sreo i neke nove ljude i dogovorio neke male, ali zanimljive suradnje. Dobro je bilo i druženje kasnije u lokalu tako da sam zadovoljno došao kući.

Očito neke naglo donesene odluke donesu više zadovoljstva nego one dugo i pomno planirane.