ponedjeljak, 15. rujna 2014.

IZAZOV - 
"Teatar KVARK" 
ima audiciju za glumce s područja Križevaca i okolice do otprilike 50 km AUDICIJA 
Za glumce srednje i odraslije dobi

 režiser: BORIS čATAJ

HITNO TREBAJU DVA MUŠKA I TRI ŽENSKA KANDIDATA 
JAVITE SE ....prijavnica je na stranici teatra


četvrtak, 11. rujna 2014.

Molitva, boja i kist


Nisam htel početi ovu priču s time da se u zadnje vrijeme ljudi više u gradu prepoznavaju po uzorcima i bojama svojih kišobrana nego po imenu, no nemam izbora jer ona, kiša, furt i furt curi.
I nek samo curi jer to tak i tak nemremo promeniti, ali ono kaj moremo promeniti je da joj se hrabro suprotstavimo nahitajuči kišobran nad glavama i nekud se zaputiti.
U ovu večer četvrtkom, mislim da tu vu Križevcima, bolši motiv za tak nekaj ostvariti nije mogel biti do izložbe
"Molitva sv. Marku Križevčaninu"
 Izložba sakrlanih motiva

koju organiziraju članovi "Križevačkog likovnog kruga"- KLK, a mjesto te izložbe je nama svima poznati i dragi prostor "Likovne galerije".
U kratkom roku se je fest ljudi skupilo i malo smo gledali slike, malo komentirali, malo škicali gdo je sve došel, a malo se nagledavali i u prikladan katalog. Htel sam vam napisati kak se je mene ta večerašnja izložba dojmila, no ipak vam budem samo u par reči prepričal kaj su drugi posjetitelji rekli, ovak: "Svaka čast, ima puno dobrih dobrih radova, kvalitetna izložba, zanimljiva, izvrsna ideja, drago nam je kaj smo večeras tu, si videl kak ima puno dobrih slikara vu Križevcima, dobro to oni delaju, predobro...".
 
U prilog toga ide i to kaj smo se ostali poprilično dugo (čitaj jaaaako dugo) i ono kaj je zanimljivo, puno nas, družiti i poslije službenog dijela. Imal se osjećaj da u stvari otvorenje izložbe nije još niti počelo, da tek slijedi (to velim zbog velikog broja nas posjetitelja koji se nismo dali doma).
Ova izložba je postavljena i pridružuje se obilježavanju Dana sv. Marka Križevčanina, trećem svecu u Hrvata, i traje ili je možete pogledati sve do 27.rujna 2014.godine. U ime slikara i organizatora je govorila predsjednica KLK-a Zdenka Vrabec, a stručni mali uvod i ekspresno grubo upoznavanje s autorima nas je upoznal Zoran Homen, ujedno su ovo dvoje i najvekši krivci kaj je ova izložba i hičena na zid.
Inače ne pišem sve autore koji kod takvih skupnih izložbi izlažu, no s obzirom na to da se slažem sa svime navedenim što su posjetitelji rekli o izložbi, moram i smatram to uredu da ovaj puta i sve autore spomenem. Zaslužuju to.
Još da nadodam, da svi autori nisu članovi KLK-a i da dolaze iz raznih drugih sredina. 

Svoje slike su izložili:
Matko Antolčić, Đurđica Balog, Ana Bencek Kovačić,Franjo Boščak, Davor Holenda, Zoran Homen, Ivka Kajganić, Gordana Krpanić, Franjo Kučko, Danica Kuzel, Ana Lukić, Marija Marcijuš, Vesna Martinjak, Franjo Matešin, Marijana Mijić Zlatar, Marija Mrazović, Milan Pavlović, Barbara Percač, Gordana Petak, Đurđa Požgaj, Ružica Predojević, Mirjana Radočaj Marković, Ivan Rođak, Marija Sabolek, Zdenko Šimunović, Milan Šušilović, Zvjezdana Tkalčec, Zdenka Vrabec i Željko Mucko.

Hvala svima umjetnicima na tome što stvaraju, što se okupljaju, druže i što nam svoje radove predstavljaju.
Ovo je još jedan uspješan projekt članova KLK-a.







 




Moj grad!

subota, 6. rujna 2014.

Petak za kulturu

Petak je i baš se nebo sprema pokazati nama zemljanima kako snažno i opako može biti. Ma sve je crno i ne sluti na dobro. Uhvatih kišobran za vrat i laganini, nadajući se ometati krenuo sam zadanom rutom prema gradu. Uz to me stisnula i astma i bormeš jedva sam iscukal u taj naš breg u Potočkoj ulici(Šaškov breg). Svak normalan bi se pital, a kam te vrag tak bolesnoga i po ovom vremenu vleče.
Samo nek se oni pitaju, ja moram dojti u 19 sati u MKC (multimedijalni kulturni centar) na početak predstave pod nazivom "Jedno od eskimskih imena za snijeg, Željko Malnar". Jest da sam to već gledal, ali ak je nekaj dobro zakaj to i ne ponoviti. Iznenadilo me to kaj nije bilo gužve, zapravo nas je bilo desetak. Nama sasvim dovoljno da bi uživali u 5 priča, zapravo pet tekstova pisanih za kolumnu Splićanina Ante Tomića. Sve je to fino i znalački izrežiral, a morem reči da se takvi ne-scenski tekstovi iznimno teško daju dramaturški posložiti, križevački dramaturg Boris Čataj.
 
Glavnu i jedinu ulogu je po zadnji put odradil Igor Frbežar, takaj iz Križevca. Zakaj velim zadnji put, jer se Igor na neko vreme bude manil kazališta i bude se bavil s nečim drugim -šteta.
Predstava završila uz pljesak, a pljusak kiše je prestal - sve se poklopilo kak treba.
Nema druge nego šetnjom malo obići grad uz novi cilj -crkva Svete Ane. Nekak je kiša grad profriškala pa i pogled na njega je nekak drugačiji. Istovremeno je i bistriji i pun sjete, pa ipak je to moj grad i imam ga rad.
U crkvu sam vjerojatno zadnji došel i ušel, koncerti su već trajali, zborovi mladih su se menjali, a mag. glazbe Tamara Perc ih je znalački vodila i animirala da sve to zvuči izvrsno i da ima puno duha i elana. Publika je i sama zdušno u svemu tome sudjelovala tako da je u crkvi bilo i puno veselja i razdraganosti. Meni je u oko upal uređeni i sređeni oltar. Moral sam se priviknuti na nove boje...

 I to je završilo...
Opet kišobran uhvaćen za vrat i kroz noć ukrašenu uličnom rasvjetom, nogu pred nogu, zadovoljno gibam prema kući. Potočka me zove.
 
 
 

...ovo je slika s neke druge šetnje no nema veze, sviđa mi se...

ponedjeljak, 1. rujna 2014.