Vu tom štaglju sem se vmil s kulturom
prek poceka mu prešel pozabil drugo se
šara imena su se vu osmehe pretvorili
20 let z Mirjanom, najdragoceneše je...
PjerJP
Je, dobro ste primjetili, dvadeset godina kak Mirjana Bobanac na svojoj grbači i plečima, na svojem neslućenom entuzijazmu i ljubavi spram kulture i čoveka z jednog običnog štaglja je stvorila vekše od dvorana Lisnskog ili ti HNK. Znam sigurno ste pomislil da sam ponorel jer to su institucije, a štagelj? Kaj štagelj?
-Štegelj nema te fine bleščeća svetla (osim na krovu ispod crepa kud se na trenutke i nebo nalukavlje), nema tak udobne stolice ili parketa, (al su tu deke i peći na drva kaj nas zbližavaju), nema niti tak upečtaljivu niti fasadu (jer je svi gosti i izvođači još doma čim kreću prem a štaglju ostave).
Nema nam taj Štagelj i Mirjana ništ od toga i kaj je NJAVAŽNEŠE... TO IM NITI NE TREBA.
Veliki su jer su svoji i jer su tu unutra svi istovremeno i mali i veliki, a obavezno jako važni, jer smo prijatelji bez obzira da li se od prije znamo ili ne i jer delimo otvorena srca bez predrasuda.
Vu Štaglju nam se vužge gen dobrote, razumijevanja, pripadnosti i nosi nas tak dugo dok ne dojde i sljedeće druženje isto tu kod naše Mirjane vu njenom najdražešem uspjehu i ljubimcu "Štaglju".
Lako je imati brdo love i suradnika i dopeljati vrhunske izvođače vu već gore nabrojene i cenjene ustanove, ali dobiti isto takve vrhunske izvođače, ponekad još i bolše, tu u domaće selo na dvorišče i vu štagelj gdje komarci nas stalno štipkaju i pokazuju nam svakog časa da smo živi i zanimljivi, je bormeš ludo i fantastično. To more samo jedna osoba, samo Mirjana Bobanac.
I još da dodam da ti izvođači tu i samo tu moreju biti baš ono kaj jesu, ljudi posebnoga dara i žara koji vole umjetnost zbog umjetnosti i koji vole tu umjetnost podijeliti spontano i razigrano bez obzira kak je ko obučem, od kud i iz kojega staleža stiže.
Sad si budem dal za pravo i u ime svih nas kaj tam dolazimo bum rekle jedine riječi koje bi morti mogle sve to sažeti u kratko, a to su:
poštujemo te dječji iskreno,
trebamo te neizmjerno,
hvala!
Ak' smo preveč patetični,
ti si za to kriva
na to si nas navčila".
TOLIKO ZA UVOD!!!!!!
A danas je bil program pod nazivom "Bunar iznenađenja" i da se ne ponavljam, bilo nam je opet posbeno dobro: Nastupali su ili nekaj pripremili (spontano): Oriana Vozila, Tereza Gabrić, Zvonimir Habijanec, Zlatko Jelinčić, Luka Barešić, Đorđe Manojlović, sinko od Dražena Franulića, Dunja Knebl, Biljana Knebl....Antun Tudić.
Nisam sve napisal jer sam prepun dojmova i nemrem ih se sada sve sjetiti. Nek mi ne zamjere, čak nam je i sunčani dan dal pusu podrške!
Nema komentara:
Objavi komentar