Kako mjerimo svemirske udaljenosti

Moram reči da je taj naslov i mene privukao.

Puno puta u životu sam se zapital: "Kak su to ti neki ljudi uspjeli izmjeriti svemir ili veličinu nekoga planeta, mjeseca, sunca..."? Da bi ga otkrili tu mi je dost jasno jer su ga više-manje vidjeli i ak' su bili uporni u promatranju nekaj su i skužili, ali kako izmjeriti udaljenost do njega ili njegovu veličinu?
Možda metrom!
Baš bi bila fora da se ima kakva veeeelika lojtra te da ju jedan drži, a drugi se lepo lelujavo penje i metrom mjeri.
Usput smo večeras saznali i kako je došlo do toga da metar bude baš te dužine. Za to je kriv opseg ekvatora  koji je fiksno trebao biti 40 000 km i iz te se brojke trebalo izvuči dužinu jednog metra. Malo su fulali jer u stvari opseg Ekvatora 40 076,594 km. Ak' vas zanima više o tome pogledajte stranicu obujam zemlje
Ratko Matić predavač i član "Križevačke astronomske udruge Perzeidi"

nas je u vrlo zanimljivom i dinamičnom predavanju provel kroz povjest kako su ljudi na vrlo lukave i pametne ideje dolazili prilikom pokušaja što točnije izmjere svemira. Ali glavni pokretač je svega toga bila GEOMETRIJA.

Glavna tema je ustvari bila spoznaje veličine planeta na kojem živimo i udaljenosti nebeskih objekata kojima smo okruženi, počevši od antike kada je prvi put “premjerena” zemaljska kugla, izračunata ili bar naslućena udaljenost i veličina Mjeseca, te udaljenost i veličina Sunca. U nastavku je bila riječ o razvoju mjerenja sve većih svemirskih udaljenosti,  kako su se astronomi kroz povijest dovijali u otkrivanju raznih metoda mjerenja udaljenosti dalekih zvijezda, galaktika i ostalih svemirskih objekata, sve do današnjeg mjerenja udaljenosti “kraja” svemira.
Saznali smo i dobili uvid u to što su svjetlosna godina, parsek i ostale mjerne jedinice kojima izražavamo velike svemirske udaljenosti.

Začudili su me sa jednom "sitnicom" moga neznanja rekavši da sunce uopće nije žuto već da je neke zelene boje.  Zbog prolaska zraka svjetlosti kroz atmosferu nama se čini i imamo dojam da je žuto.
Kaže Ratko i da su mnoga znanja stari grci znali,ali su se kroz povjest zaboravila da bi se kasnije u 17.,18., pa i 19. stoljeću ponovo otkrivala i morala dokazivati. Što upučuje na to da ljudska inteligencija i nema neku konstantu te da sa razvojem tehnologije baš i ne postajemo nužno pametniji.

Na kraju moram reći da je za sve nas nazočne na predavanju ovo bilo i više nego dobro, pametno i ugodno "utrošeno" vrijeme.
Jedino sam se zapital, a koliko se u tih punih dva sata trajanja predavanja proširil taj naš svemir i do kad on misli bežati od nas? Ak' uopće i beži!

 *****

***

Zbog mene u tebi ...
Zbog tebe u meni ...
... promijenio bih nebu boju ...

Stvorio bih svemir
na dlanu svom.

Samo za ljubav ...
PjerJP

                                           (Ovaj stih napisah neposredno prije predavanja)

Između svjetlosti i sjene...

24.06.2013.
Posjetio ja po drugi puta u životu Kalinovac, vrlo simpatićno mjestom pored Đurđevca. Razlog dolaska i više nego dobar, dolazak na prvu samostalnu izložbu Adrijane Jušta. A kad tamo nije to bila samo izložba već cijeli cjelovečernji program ispred tamošnjeg ZAVIČAJNOG MUZEJA, a povod je bio 10.  IVANSKI KRES V KALNOVCU.

Ljudi se skupilo van svih očekivanja, atmosfera prijateljska i druželjubiva. Na sve strane miris domaće hrane netom pećene. Od nesputanog razgovora pršti zadovoljstvo zajedništva i pripadnosti, a program...

E tu sam se opet ugodno iznenadil, svaka čast Kalnovčicama i Kalnovčanima.
Oduševila me je dramska sekcija sa predstavom "TV Poberun -Kalinovac, Kaj mi mislimo o Evropi"- dinamično, šalno i kaj je najvažnije, naglasak na domaču izvornu reč i govor.

I mali i veliki folklor je odradil svoje u zanosu i pobral sve moguće simpatije stvarno velikog broja posjetitelja, a na kraju službenog programa se je i publika iznimno rado uhvatila u kolo i ples sa folklorašima. Da li samo zbog zadovoljstva i gušta plesa ili možda jer je bilo malo prohladno pa da se zagrijemo ili kaj je nestalo struje pak smo svi u mraku lepo izgledali, tko zna?

Na kraju je bil službeni dio otvaranja izložbe "Između svjetlosti i sjene" autorice domaće cure Adrijane Jušte, u kojem je načelnik općine Branko Sobota imal tu čast otvoriti izložbu, ali i zahvaliti se svim sudionicima na trudu oko ovoga večerašnjeg programa. Ispred likovnjaka je svoj predgovor sa kataloga pročital Stjepan Pongrac, a Adrijana je puna emocije pozvala sve da pogledaju njenu izložbu i zahvalila im na dolasku i datoj joj podršci.

Kalnovčani su mi pokazali kako jedno malo mjesto, od nekih 1700 stanovnika, može disati sa svojim mjestom gotovo jednim srcem i kako se voli svoj kraj i svoji običaji te kako treba dati podršku svojim kreativnim sumještanima.

Došao zbunjen, bio opčinjen, 

otišao ponosan na sve Kalnovčane!

Vikend van Zagreba - članak

Ma iznenadila su me, normalno pozitivno, te mlade novinarke iz Marije Bistrice koje rade u "Zagorskom listu" 

(kojega morete pročitati navek, jer je lako dostupan prek interneta)

 i napisale su krasne članke o Križevcima, ali i o našoj županiji. Osim kaj su bile fest simpatične vidim da su i jako profesionalne i odgovorne. Ne velim to zato kaj su moje ime tu spomenule u jednom od članaka, mada... nigdar se nezna.
Hvala  Evi Kreber i njezinoj kolegici. Imate od mene podršku!

Kliknite ispod i naluknite se 

VIKEND VAN ZAGREBA

listam, čitam i uživam ... 

puno informacija i saznanja što kulturnih što povjesnih

baš po mojoj mjeri

Zvijezda tjera mjeseca

Dočekalo se ljeto! 
21.06. 2013. večer, topla, ugodna puno prijatelja i ljubitelja kulture i kulturnih događanja u prirodnom ambijentu. U ŠTAGLJU u Kostanju kod neponovljivo vrijedne i aktivne Mirjane Bobanac.

Slogan štagaljske udruge 

DRUKČIJE JE ISTO 

pokazuje put, ljubav, zajedništvo,

osmijeh srca razigrane duše

U ljetnoj igri najkraće noći uživali smo u druženju sa ROMSKIM jezikom preko "Romskih poslovica" koje nam je predstavio autor istoimene knjige, ali  i saborski zastupnik za manjine Veljko Kajtazi uz pomoć glumca Luke Barešića.

Gledati "Gospodu Glembajeve" u ovakvom prostoru i u izvedbi studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta iz Zagreba u koprodukciji sa Kazalištem lutaka je nekaj vanserijski dobro. Uvukli su nas u priču i podarili nam Krležu u punom njegovom izričaju. 

Bilo je i bajkovito, a za to se pobrinula Jasna Malec Utrobičić
i njezin "Pale sam na svijetu"
Doživjeli smo malo i Cabaret Kolumpusa, ali i pjevački iskreni nastup dvije djevojčice, dvije setre koje su nam izbacila srca gore do greda štaglja. Bil je tu i nastup mladoga harmonikaša. Posebnost vokala i stila pjevanja Seada Muhamedagića uklopila se u Kostanjsku noć obasjanu ponoćnim krijesom, koju ja nažalost nisam vidio jer sam morao ići kući.

   Hvala Mirjani na još jednoj izvrsnoj organizaciji i na pozivu, 

a sudionicima na nastupu!

Radi se...

Danas, pri ovim prevručim temperaturama, sam poslovno išao do svoga prijatelja Jerka Barišića u Žabno. Jerko mi je na prvoj knjizi bio lektor pa sam ga zamolio da dobru i uspješnu suradnju prebacimo i na moju slijedeću knjigu. Ovaj puta nije riječ o poeziji već o malim proznim djelima. I Jerko kakav već je, vrlo odgovoran i prijateljski naklonjen, si je dao truda i izlektoriral mi je sav materijal koji sam mu dao. A mi smo danas samo proradili na mojim greškama i nekim nedoumicama koje su se pokazale u tekstu.

               Knjiga ima radni naslov "I ja sam tu" i trebala bi imati 144 stranice.
Za likovni dio se bude pobrinula naša Sanja Benko sa svojim izvrsnim umjetničkim slikama.
Predviđeno je da knjiga u prvom mjesecu 2014. godine izađe iz tiska.
Veliko, HVALA, Jerku, ali i Sanji na suradnji na našoj novoj knjizi.

Križevačko VELIKO Spravišče

 Križevačko Veliko Spravišće - legenda
           Ovih dana je ludo zabavno po celoj našoj staroj varoši i to sa pravim razlogom. A zakaj? Pa održava se 46. Veliko Križevačko Spravišče, a to vam znači da se opet buju pomirili križevački Purgeri sa kalničkim Šljivarima i to po pravilama ponašanja i govora po križevačkim Štatutima. Prva večer je bila vu četvrtak na Kalniku, i to po prvi put, gdje se je održala "Momačka večer", u Petak je "Pomirdba", vu subotu "Svadba", a u nedjelju opet "Svađa" tak da bi se slijedeće leto mogli opet najti.

 Lepo i cifrasto se to opet odigrava uz jako puno  kulturnoga i glazbenoga programa tak da svatko, ama baš svatko od najmlajših pa do onih najstareših si tu mogu najti zanimaciju ili zadovoljiti interes.

Grad je živ!
Obućen je u folklorne nošnje, našminkan vatrometom, obogaćen kultunim programima i zagrnut i note raznih tipova glazbi.

A vidi sve!
Mlade najlepše obućene kako se zaljubljeno i prpošno vode za ruke, djecu nasmijanih lica koji se konačno do dugo u noć igraju vani, zadovoljnih mama i tata  koji guštaju u čvarcima i finom vinu ne vjerujući da su zajedno nekam izašli. Odraslih koji glumeći na pozornici  imaju priliku se vrnuti u ona "bolša" vremena i uživajući u "priči" bez bojazni da bi ih negdo osudil, da su za igre i priče prestari.

SPAMETNI SU BILI TI NAŠI STARI, LEPU NAVADU SU NAM DALI

MATURANT Marko

Dvanaest godina! Dvanaest godina škole i gle prošlo je, a još su svježa pamčenja odlaska u prvi razrede i strepnje svakakve vrste. Vjertojatno kao i večna roditelja bojao sam se da li će se, tada povučeno, moje dijete uspjeti snaći u nasatlim  obavezama, ali i u novom okruženju. Strah je bio i opravdan i od mogućeg nasilja. Prvih četiri je proletjelo, dijete se snašlo i mi svi sretni slavili svaki njrgov rođendane, ali i njegovih prijatelja. Od 5- 8 razreda tu je bilo malo više borbe kako se obraniti od djece koja imaju problema sa nekontroliranim nasiljem i kako i uz zhtjevnost odnosa u razredu uspjeti proči sve sa odličnim uspjehom.
Uspio je!

 Srednja škola i novo poglavlje. Svakodnevnop rano ustajanje i putovanje u drugi grad, u Koprivnicu.Više ne slavimo zajedno ročkase, dijete većinu frka rješava sam i opet sa odličnim završava sve razrede. I što reči na kraju dvanaest godina koje je sve na kraju završio sa odličnim. Jednostavno, BRAVO Marko, BRAVO moje dijete, izabrao si pravi put za postavljanje pravih temelja budućeg si života.

Čiji je KAJ?

Večeras smo imali priliku i gušt isprobati novu multimedijalnu salu u novome prostoru gradske knjižnice "Franjo Marković" u Križevcima.
                   Prigoda je bila i više nego dobra, jer je naš mladi profesor Krunoslav Puškar nakon tri leta istraživanja odlučil te svoje spoznaje prezentirati i nama građanima. Tema mu je bila iznimno dobra, ali i provokativna.
               ČIJI JE KAJ?  i  SRAME LI SE KRIŽEVČANI SVOJE KAJKAVŠTINE?
U predvorju knjižnice kipraski radovi Igora Brkića -"Glavonje"

 Em svi znamo da se danas  KAJ govori na velikom  prostornom dijelu Hrvatske i da je negdar, tam još u 17-om stoljeću, bil vodeći jezik u Hrvata i to sve do dragog nam Ljudevita Gaja koji je to stubakom promenil. Istina je takva da naš KAj nije službeni jezik i da ga mnogi drugi vu našoj domaji smatraju ne baš dragim i vučenim. Normalno da to nije i nemre biti istina. Naš Krunek se potrudil i lepo nas uvukel u tu temu i usput to i objasnil, mada mu je ipak glavno istraživanje, i mogu reči uspješno, bilo u vezi odnosa ruralnog KAJA (oko grada) i onoga kakti gradskoga, Križevečkog. Bilo je fino toga dobroga za čuti, a i poslije službenoga dijela razvila se i dobra domača rasprava, ali samo sa pozitivnim tonovima. Kak bi se reklo, po Štatutima! I ja bi još na kraju dodal
                                   "KAJ ZA KRAJ I KRAJ ZA KAJ"