Renesansni festival -Koprivnica 2014

Deveti je po redu taj Renesansni festival tu vu Koprivnici, gotovo meni pred nosom, a ja to još nisam videl. Došlo je vrijeme da se to drastično promeni.
Hitil sam ženu u auto i po gasu pravac Koprivnica, sajmište!!!!
Ipak nismo mogli ravno tam dojti jer se prvo trebalo malo obići dućane, što baš i nisam odobraval, ali sam nekak recimo stojički to podnesel.
I evo nas, mam sam znal da sam u Podravini jer sam već na samom ulazu moral platiti 1 kunu za mostarinu i još su me k tome i žigosali...
Ni mi žal!!!!

Ušli mi unutra, a  kad tamo tu sasvim neki drugi svet, ljudi, šatorov, konja, raznih oklopa, srednjovjekovnih igara, obrta... zjenice su nam se fino raširile, a zadovoljstvo na lice poskočilo.
Sveta da ti mozak stane ( po mojoj procjeni preko 15 tisuća), a svi zadovoljni, razdragani i ponosni kak da nismo u Hrvatskoj...
Ovakva transformacija bi nam trebala biti po cijeloj Lijepoj našoj i to odmah zjutra sutra.
Kaj je sve bilo nemrem vam to napisati i taman kada smo se malo snašli već je počinjal glavni program, obrana Koprivnice.

Na jedvite jade smo našli nekakvo mesto da barem nekaj vidimo ( s vremenom smo se izborili za najbolša mesta, čak smo i sedeli na slami).
Na teren se je sjurilo puno raznih oklopnjaka s mačevima, kopljima, buzdovanima i žestoka i na momente prečvrasta i preuvjerljiva bitka je počela. Kažu da je tu bilo prek 20 raznih europskih skupina koje drže do srednjovjekovne tradicije borbi.
To je jednostavno izgledalo spektakularno jer je cijeli dojam još popdizal i glasno pucanje, ali stvarno skoro čak i bolno glasno pucanje iz topa...
Bitka je opravdala sva moguća visoka očekivanja, jedino su oni na razglasu počesto bez- veznim laprdanjem malo rušili dojam gušta.
Jedva smo preživeli bitku kad su na bojno polje došli glazbeni izvođači iz mađarske s bubnjom, nekim vrstama gajdi u zanimljivim oblekama i publiku ponovo dizali na suradnju. Vrlo uspješno su oni to delali, svaka čast... Veselo s puno srca...
I za kraj je bila posebna Vatrena predstava, borba dva po dva ratnika u čistom mraku s tim da su im oružja zapaljena. Vrlo dojmljivo i uvjerljivo jer su se njihovi udraci po štitu, oružju i oklopu čuli do na vrh kule... uuuu pravi profiči. (milim da se poslije ovoga budu oporavljali 20 dana).
Kaj je dalje bilo ne znam jer mi je već bilo zima i išli smo domeka...
Uglavnom viđeno je jednostavno fascinantno, svaka čast Koprivnici i njenim sugrađanima, ali i svim sudionicima ovog 9. Renesansnog fetivala.
Vidimo se  obavezno slijedeće godine, biti će nas i više!!!! 

 

 

 

 

 

 

Venera i Jupiter -" iznad Širokog Brezja"

 Četiri sata ujutro, mrak onak po mjeri da se možeš izgubiti u kukuruzi. Malo ja pratim psa malo on pratim mene i dosta ubrzano (ne zbog straha) se krećemo prema bregu i ulici Ratarna u Križevcima.
Gotovo u isti tren nas je došlo 4 i zovemo glavnog organizatora Ratka da bi bilo dobro da nam se i on pridruži.

"Potočka ul. u noćnoj izmaglici"

U tren oka je tajnik Udruge Perzeidi Martin posložil teleskop i još neki dalekozor. 
Nismo bili odmah baš najzadovoljniji jer su se, ne po našim željama, pojavili oblaci i prekrili nam zvijezde, ali i Veneru i Jupiter koji smo u stvari došli malo špijunirati.

Nismo mogli gledati Veneru i Jupiter, ali smo zato s guštom slušali Ratka (predsjednik udruge) koji nas je upoznaval s nazivima zvijezda i sazviježđa, a usput smo se prek teleskopa nalukivali na mjesec.
Ratko nas je uputil i u putanje Venere i Jupitera, ali i njihovog odnosa spram kretanja zemlje tako da je samo već to bilo dobro i kvalitetno opravdanje za rano dizanje i dolazak.
Kao što kažu, da sreća prati hrabre, tako su se i "nama" na istoku prije dolaska sunca razišli oblaci i pojavili su se skroz blizu jedan pored drugoga, veća Venera i manji Jupiter.
Prizor vrijedan divljenja i zadovoljstva.

Dva Ivana, jedna Ivana, Martin, Ratko i Pjer imali su sreći te su skupa uz posebno slikarski obojeno nebo dočekali dan.

 

 

 

 

 

Slike Venere i Jupitera tek budu postavljene (čekam da mi ih pošalju jer moj fotić to baš i nijem mogel vloviti)

Tv Obločec 16. kolovoza 2014. g

Velika Gospa- GLOGOVNICA

15.08.2014. negdje oko pola 9, a početak radnje Strossmayerov trg Križevci. Desetoro s ruksacima na plečima (jedanaesti se je kasnije priključil), navodno planinari, nasmijanih lica pomalo se okreću čekajući jer bude još tko došel.
Nema više nikoga, nema veze baš nas je taman, i krećemo na čelu sa Štefom Jembrekom pješice put Glogovnice.

Ritam hodanja i razgovora se je odmah vlovil i začas smo već osvajali Potočku ulicu, ali samo do dućana. Normalno da se je tu trebalo nekaj za put još dokupiti.
Ruksaci dopunjeni dali su samo još mali podstrek više da se krene prema Velikom Potočecu, istina da smo išli cestom, ali kaj se more kad je po noći jako padala kiša i po šumskim stazama je ipak malo preveč blata i za nas.

 

Razni pogledi iz jurečih auta i dvorišča činilo je da smo mi neka egzotična vrsta koja ima noge i zna ih koristiti. Baš smo se dobro osječali i gotovo ne primijetivši već smo bili na bregu u vinogradima zvanim "Buće". To nam još više raspre maštu jer pogled je postajal sve lepši i lepši. Jedino kaj nikoga nije bilo u kletima da nas pozove na kakav odmor.
I.. napokon šumica, ambijent gdje se osjećamo posebno ugodno tak da su noge i nehotice same ubrzale, doduše neke smo morali malo i načekavati, ali to je sasvim ok kod takvih pješačenja gdje ima više ženskih, a manje muških.

 

 

Križevački Ivanec, kod raspela se prekrižili, onak u hodu pomolili i izabrali novi orijentir -Gornja Glogovnica.E tek smo tu disali punim plučima jer gdje god da smo hitili pogled očaraval je. Malo smo gledali prema Gariću i rijeci Glogovnica, malo prema selu i crkvi u Glogovnici, a malo lijevo prema Kalniku i tim našim brežuljcima tam prek Crkvenjaka.

Mora da nas je taj pogled fest zainteresiral jer smo i ne primjećujući dopješačili do raspela u Glogovnici i najemput je oko nas bilo mnoštvo ljudi. Pogledavali smo se pomalo zadovoljnom pa kaj smo već došli.
Bormeš jesmo!
Proslava Velike Gospe je tek počela i stigli smo laganini čak i na prošeciju i na misu (oni koji su išli), a oni koji nisu su se fino hitli pod šatore s sokovima.
Ovakvo pješačenje je samo odličan poziv da se treba družiti s planinarima jer imate višestruku dobit od hodanja i dobre kondicije do dobrog druženja, a o upijanju ljepota prirode?
Pa kaj tu treba uopće ikaj reči..