U Križevcima će se od 24. do 28. kolovoza 2015.
održati pet večeri kulture na križevačkom Štrosu koje će zajedno
ostvarivati Josip Petrlić Pjer i Društvo za očuvanje križevačke baštine
“Križevački štatuti”. Josip Petrlić Pjer iznimno je aktivan u kulturnim,
sportskim, vjerskim i brojnim drugim događanjima i iz tog razloga
odlučili smo postaviti mu nekoliko pitanja.
Tko je Josip Petrlić Pjer? Predstavite se čitateljicama i čitateljima portala prigorski.hr.
To je vrlo zanimljivo, ali i nezahvalno pitanje i to iz više razloga.
Ako kažem samo neke detalje o sebi, tada ću se zakinuti, a ako kažem
sve, tada me čitatelji mogu percipirati kao prepotentnog i kao čovjeka
koji se hvali i frajeriše.
No u skladu sa svojim unutrašnjim Ja, odgovorit ću vam na to pitanje
na dva načina i to na jedan na kakav su me ljudi navikli vidjeti i čuti,
dakle pomalo humorističan i samoironičan i na drugi stvaran način, s
čime se više ili manje aktivno i uspješno bavim.
Ja sam Josip Petrlić Pjer, muž iz Potočke ulice u Križevcima, lijeva strana.
Drugi ozbiljniji odgovor bi glasio ipak malo drugačije. Ja
sam pjesnik, pisac, dramski pisac, režiser i scenarist, radijski
voditelj, urednik i glazbeni urednik, skladatelj (objavio sam i svoj
nosač zvuka „Ja sem pajdaš“ na kojem potpisujem kompletno autorstvo –
tekst, glazba, aranžman), osnivač i predsjednik „Križevačke udruge
pjesnika i pisaca“, urednik knjiga te povremeno pisac scenarija i režija
za spotove, autor sudionik raznih glazbenih festivala, ali i
predsjednik ili član žirija na glazbenim festivalima, organizator i
voditelj raznih kulturnih događanja, bivši branitelj i još sve i svašta,
a najvažnije je da sam domaćica.
Oženjen, supruga Ljiljana, tri sina, Boris Marko, Leo…
Na koja vaša ostvarenja u kulturi ste posebno ponosni?
Prvenstveno sam ponosan na to što sam u dvije godine uspio objaviti 4
knjige u kojima sam autor, urednik i nakladnik i ono što je najvažnije,
uspio sam animirati sve potrebne suradnike iz Križevaca i okolice.
Objavio sam do sada knjigu poezije “Odškrinuti snovi”, siječanj 2013.,
proze, satire i novele “I ja sam tu” siječanj 2014., pjesničke
minijature – dvojezične – prevedene na francuski jezik “47 zrna” –
47 grains de fantaisie, prosinac 2014. I roman za djecu “Radionica
povijesnih priča” također u prosincu 2014.
Izdvojiti programe na koje sam ponosan je stvarno teško, jer sam u
tri godine postavio oko 35 programa kao organizator i oko 15 kao
suorganizator. Moram naglasiti da je na svim programima bilo puno
publike, a održavali su se u Istri, Zagrebu, Koprivnici, Prelogu i
Križevcima, a sudjelovalo je dosta naših križevačkih izvođača.
Ako baš moram izdvojiti jedan ili dva, onda ću izdvojiti program od
tri dana koje sam postavio u Istri u mjestu Koromačno, gdje sam u dvije
večeri imao na pozornici i po 28 izvođača, što naših iz Prigorja i
Međimurja, domaćih iz Istre, a prezadovoljan sam i što ću sljedeći
tjedan uspjeti realizirati petodnevni projekt pod nazivom„ Dnevni
boravak“ kod nas na našem Štrosu u Križevcima.
Imate li podršku obitelji i prijatelja u svom radu?
Bez podrške i razumijevanja obitelji nema ništa i ne možeš dugoročno
postići ništa bez obzira koliko si kvalitetan ili sposoban. To
naglašavam, jer mi je skladna obitelj glavni životni cilj i svrha
života.
Jesu li Križevci Grad kulture samo na papiru?
Decidirano i na prvu ću reći da to nije istina ako gledamo broj
programa koji se godišnje postave. Istina je da to pitanje
moramo pogledati iz dva kuta. Ako ga gledamo iz stajališta koliko imamo
podršku od gradske vlasti s obzirom na financijsku situaciju,
tada stvarno nema neke velike šanse da hodamo uspravno, ali ako gledamo
što i koliko naši sugrađani, umjetnici i oni koji daju sebe na bilo koji
način, tada smo iznimno „kulturan“ grad.
Dodati ću kako u odnosu na Koprivnicu i neke druge susjedne sredine,
Križevci imaju ogroman broj programa na kojima nam zavide. Tu ne govorim
o nekim velikim projektima koji zahtijevaju ogromna sredstva, jer tu
nam baš i ne ide, ali imam osjećaj da nam štekaju ljetni mjeseci, srpanj
i kolovoz i to trebamo popraviti.
U Križevcima se od 24. do 28. kolovoza održavaju “Večeri
kulture na Štrosu”, najavite taj događaj u trajanju od pet dana u
Križevcima?
Ovaj program od 5 dana druženja s kulturom na Štrosu me posebno
veseli i to iz više razloga. Osnovni cilj programa je da se kulturna
zbivanja stvarno, ali stvarno i ne samo na riječima uklope u svakodnevni
život grada. Zatim sam htio taj naš predivan trg „iskoristiti“ na
drugačiji način, jer će se programi odvijati ispod stepenica i odmah
pored fontane tako da se dobiva osjećaj amfiteatra.
Kada spojite te dvije stvari dobijete zadovoljne izvođače i ljude
kojima se kultura približila i za koju se nisu trebali posebno
spremati i što je jako važno, događa se na njima poznatom prostoru i ne
moraju odvajati nikakva financijska sredstva. Program je stvarno
raznovrstan, ali ipak osnovu svega čini pisana riječ.
Krećemo u ponedjeljak s mojim nastupom i nastupom Leona na klarinetu,
zatim ćemo imamo pjesnike iz Biograda n/m i Šibenika, djecu iz OŠ
Ljudevita Modeca Križevci, književnike iz Koprivnice, predstavu za
odrasle i djecu „Mali princ“ i predstavu „Regija“, komediju Priločke
amaterske scene.
Ottone Novosel Franz će čitati pjesme Arsena Dedića, nastupit će i
Ljiljana Picig, a održat će se izložba slika naše domaće slikarice
Ružice Predojević. Program je tako koncipiran da se u njega mogu
uključiti i posjetitelji sa svojom svirkom ili recitacijom.
Ovo je jedinstveni projekt ovakvog tipa na tragu uličnih svirača. Spontano, nenametljivo, a dobro.
Dozvolite mi da zahvalim predsjedniku i članovima Društava za očuvanje
križevačke baštine „Križevački štatuti“ na podršci i pomoći oko ovog
projekta.
Kakvi su vam daljnji planovi ?
Planova ili želja uvijek ima, ali ne baš puno. Tako sam nešto govorio
i prije ljeta pa vidite da će na kraju biti 5 večeri, što je stvarno
puno za osmisliti i organizirati. Što to govori, da ponekad ne mogu
vjerovati sam sebi. Ove godine su dogovoreni neki novi projekti na
književnom i društvenom planu.
Dogovorio sam s književnicima iz Koprivnice i Varaždina da ću
otprilike svakih nekoliko mjeseci organizirati književne susrete u
prostorijama „Križevačkih štatuta“ na kojima će se njihovi autori moći
predstaviti, pa će tako već u rujnu gost biti vrhunski književnik iz
Varaždina Denis Perinčić.
U istim prostorijama želim još ove godine s povjesničarem Dejanom
Pernjakom krenuti s „Radionicom povijesnih priča“ u kojoj bi glavni
naglasak bio na teme iz povijesti Križevaca, a sve prilagođeno za djecu i
za odrasle.
Naredne godine planiram objaviti još jednu knjigu poezije, jer
materijala ima barem za 7-8 knjiga. Već sada me veseli objava knjige pod
nazivom „Dva autora, dvije priče“. U tom projektu će uz mene kao autor
biti i Darko Pero Pernjak, član društva Hrvatskih književnika iz
Koprivnice. Planiramo objaviti i priču za djecu „Vilim“ i priču o
mačkama. Imam napisan i jedan roman, a drugi je pred završetkom.
Planiram realizirati i druge manje projekte koji nisu vezani uz
književnost i bit će ako bude zdravlja.
Što na kraju želite poručiti čitateljima portala?
Ne želim pametovati, ali mnogi me pitaju što ja imam od toga, a
odnosi se na financije. Gledajući s tog aspekta, onda imam puno obaveza,
borbe s vjetrenjačama, odgovornost prema izvođačima i publici i minus
na računu.
No, postoji tu i drugi dio priče, onaj ljudski, a to je da volim ovo
raditi i da je radu jedina alternativa nerad i lijenost, što donosi
kronično nezadovoljstvo, a često i bolesti. Pronađite sebe i budite
svoji, jer većinu toga ne možemo promijeniti, ali sigurno možemo
promijeniti stav koji nas može odvesti prema ostvarenju želja.
prigorski.hr