još jedna šetnja nedjeljom

tko bi rekao da može ovako izgledati vrijeme krajem sedmog mjeseca.... Sjedim na kompu, muvam se po kući, nešto skuham, punom toga pojedem i ne mogu više... iako grmi i sijeva baš me briga, uzimam kišobran, svoju pesiku Simbu i učas jurimo svojom utabanom rutom od 7, 5 km... Možda bih još in izfurao ovu zatvorsku kaznu da nisu rekli da će iovako biti sigurno do srijede ili... ma baš me briga ja već prvi kilometar za zagrijavanje isfurao.. Usput sam čak gdje koga i sreo, većinom kako šeču pese nekoliko brojeva večih ngo što mogu kontrolirati, valjda je to fora. Što već pas to veća moć, samo neznam kakva, možda moć inteligencije da plaši sve oko sebe... No tu je samnom i fotić, ovaj puta ga nisam zaboravio... pomalo kiši, pomalo grmi, ali mi je izvrsnooooo
Fotke su same bježale u fotić i to one neočekivane, one kraj kojih stalno prolazimo, ali ih ne vidimo... 
Vidim da ne vidim...