IZLOŽBA- Križevčani vu Zagrebu

16.05.2014.
reportaža o izložbi na VTv - "Tv obločec"

 Kiša i vjetar već danima teroriziraju Križevce, ali i Hrvatsku. Stoljetne poplave svukud i dost nam je svega! No, predaje nema, kultura mora iti dalje bez obzira na sve. Vu Zagrebu gradu su dvije Križevačke slikarice, Boba Csik- Pavičić i Đurđica Delić imale otvorenje samostalne izložbe.
Mjesto radnje: Udruga likovnih umjetnika Zagreb -Grupa 69.
Hitili smo se u kombi i puni elana se uputili tam. Put je trajal mrvičku duže od očekivanoga, ali smo sigurno stigli na vrijeme. Uspjeli smo u suradnji s domaćinom privesti sve da otvorenje izložba može krenuti na vrijeme. Atmosfera dobra i ugodna. Kako i ne bi bila kada su slike kreirane iznimnom, jednostavnom i toplom osobnošću autorica, ušle nam ravno pod kožu. Spoj ovih dviju slikarica, s različitim tematskim odabirom, izvrsno se nadopuniše u jednu smislenu cjelinu davši posjetitelju finu priču prirode. To sam tak ja doživel.

Na samom otvorenju s par riječi nas je pozdravila organizatorica izložbe, tajnica udruge 69 Ljubica, zaželjevši nam dobrodošlicu. Stručni dio, onaj recezentorski, je odradio doktor Zdenko Balog uputivši nas stručno u glavne značajke i kvalitetu izloženih slika s naglaskom na svaku autoricu ponaosob.

Poetski programski dio sam odradio ja (Josip Petrlić Pjer) pročitavši prvo pjesmu koju sam napisao, baš povodom ove izložbe "Sjenka umjetnika". Nastavio sam s pjesmom "Stari kaput" malo aludirajući tematski na ovo hladno vrijeme i pošto me zovu pjesnikom ljubavi završio sam s pjesmom iz svoje prve zbirke poezije ODŠKRINUTI SNOVI, s pjesmom "Hulja". Na moje stihove se je nadovezao onako spontano predsjednik udruge 69 Jaroslav. Završnu riječ predstavljanja i službenog otvaranja izložbe su imale same autorice Boba Csik- Pavičić i Đurđica Delić.

Đurđica Delić

 Boba Csik-Pavičić

Moram naglasiti da je posjetitelja bilo iznimno puno, zapravo više ih nije niti moglo stati. Ono što me je kao Križevčana posebno razveselilo su dvije stvari. Prvo je to što su komentari na radove mojih sugrađanki poticajni, kvalitetni, podržavajući i hvale vrijedni, a drugo što su usprkos lošem vremenu podršku došli dati i u Zagreb doputovali njihovi prijatelji slikari Zoran Homen s gospođom, Zdenka Vrabec, Anton Hosni, Jadranka Šogorić, Ana Budija, Željka Kuzel, dr. Mirko Csik, Selina Miljanović, Ljubica Zidarić i još dosta njih kojima nisam uspio zapamtiti ime.

U cijelu tu slikarsku priču uklopio se i prefini domjenak i ono što mi je uvijek relevantni pokazatelj, a to je da su se posjetitelji nakon službenog dijela dugo zadržali i onak ljudski napričali.

Se nas je fino za Vtv snimao i nasnimio Tomislav Belušić.
Da mi je bilo dobro, pa to ste valjda i zaključili po ovome što sam napisao. Bilježim se s štovanjem i za sljedeći put ako zatreba.

 

 

 

 

 

ž

 

Sjenka umjetnika

Uhvatiti potezom

sjenku prolaznosti života,

unjeti joj punoću boje ljubavi.

Namirisati i usaditi

joj emocije privrženosti, doživljenosti.

Može samo poeta kista.

Može onaj koji živi za trenutak

koji bojama, kao emocijama, 

razdire stvarnost.

I stojim tu pred slikom,

kao što je u ateljeu stajao i umjetnik

i mašem mislima

kao što je on mahao kistom.

Odjednom

ne čujem ništa

i ne razumijem što slika govori

što je umjetnik htio reči,

izreči.

No, više to i nije važno

jer sliku je upilo moje tijelo,

stopila se samnom

i nosim je kući.

Sad slika ima i novu priču,

moju priču.

PjerJP