U
subotu se oprostih se od svoje kume dosta teško mada sam mislio da sam
dovoljno muško i da ću to uspjeti lakše podnjeti. No, njena osobnost,
jednostavnost, iskrenost mi se toliko jako uvukla u srce da sve drugo
postade nebitno i manje važno. Osječao sam samo bol, poštivanje, teški
gubitak. Kao da je veliki dio mene otišao sa njom! Postavljao sam si
razna pitanja i tražio neke logične odgovore no nisam ih uspio dobiti i
vjerujem da nikada i neću. Razum traži odgovore,a srce osjeća i
zauvijek pamti.
Mojoj kumi Ružici!
Tu si
Sunce!
Ruže!
Ružice!
Moje proljetno trešnjino cvjeće!
Vjetru si miris davala,
tajnu plesa cvijeća znala.
Snagom osmjeha širila mir.
Laku ti noć, želim!
Ušla si u vječiti san
u kojem ćemo se ponovo družiti,
smijati i zbijati šale,
poklanjati nehajne dodire
prijateljstva,
razumjeti se bez riječi,
djeliti tugu.
Ostavit te
ne mogu i neću!
Molio sam,
proklinjao,strepio,
stiskao šake
vjerovao u
dobrotu.
Hrabra i
snažna si bila!
Laku ti noć
želim,
moje
rascvjetalo trešnjino cvjeće!
Tu si!
PjerJP
http://www.youtube.com/watch?v=3j3CZyr6LWk
Ovu sam pjesmu napisao i uglazbio te posvetio svome prijatelju Iceku, a sada ju posvečujem i svojoj kumi Ružici!
Ovu sam pjesmu napisao i uglazbio te posvetio svome prijatelju Iceku, a sada ju posvečujem i svojoj kumi Ružici!