Završni koncert NATALIJA KRALJ

A tko bi to rekao da će se jedna djevojčica koju sam upoznao 2005.godine ovako ozbiljno uhvatiti u koštac sa ozbiljnim pjevanjem. Nataliju i njenog tatu sam upoznao te 2005 na snimanju svoje pjesme "Tu najlepše je" gdje je Natalija snimala prvi puta u studiju i mam popevala prvi ženski vokal. Tada nitko od nas nije mogao niti pomisliti da će Natalija biti tako uporna i vrijedna i dofrurati do završnog koncerta.

 Ovak je bilo prije 9 godina...  

            

Sala puna i atmosfera puna poztivnog iščekivanja. Svi smi puno očekivali i željeli da Natalija večeras blista. 
I blistala je!!!! 

Već dugo nisam čuo tako duge podrške pljeskom baš poslije svake izvedbe, od prve pa sve do zadnje skladbe. Njezin kvalitetan sopran nas je sve začaral i ispunil ponosom i zadovoljstvom, a nakon koncerta se je iz sale samo čulo, normalno uz ono bravo i izvanredno, i ono: "A što će biti tek kad odraste". 

 

Izvela nam je repertoar daleko zahtjevniji od onoga što bi ovaj dio školovanja preporučal i izvela ga je posebno dobro. Sve čestitke prvo njoj na velikojn upornostin in odricanju, zatim roditeljima i svim nastavnicima koji su je barem malo dotaknuli i nadahnuli. 
Klavirska pratnja je bio  Ivan Violić, prof. i zajedno su bili vrlo, vrlo dojmljivi. U programsko dijelu je još nastupila i Ana Lisiček odsviravšin nam dvije skladbe na klaviru. 

Imam osječaj da niti jedan posjetitelj nije otišao kući, a da prije nije Nataliji stisnuo ruku, zagrlio je i nešto joj rekao. 
Tko to more doživjeti, u svome gradu, tko?