Baš mi je to zanimljivo, svi stalno želimo biti netko drugi i glumatamo na tu temu čim nas je u društvu više od jednoga, ali kada dođe dan da se i službeno možemo tako ponašati, zapravo je i preporučljivo, nas odrasle je kakti sram i to nam je bez veze. Možda nas podsvejsno peče savjest.
Oblačimo djecu i radujemo se njihovoj promjeni izričaja, normalno onog vanjskog, jer djeca i onako nemaju problema sa time da budu ono što i jesu.
Moj sinko se maskirao i ja se maskirao, ne previše, ali kao što rekoh, vrlo uspješno i zajedno smo nasmijani i razdragani krenuli povorkom s maškarama.
Toplo i lijepo vrijeme, puno dobro urađenih maskica i ulica grada je živnula bojama i žamorom zadovoljstva. Na trgu gužva, ali ne i nervoza, mali slatki programčići, puno fotkanja, krafni, muzike, trčkaranja, osmijeha, spontanosti, uljudnosti, bezbrižnosti...
Križevački glavni trg je na dva sata postao svjetski trg multikulturalnosti, ali i spoj povjesnih lićnosti i sadašnjosti. Ono kaj je jako zanimljivo, svima je to pasalo i to su zdušno pozdravljali.
Za taj događaj je glavni krivac Turistička zajednica grada križevca na čelu sa Olinkom i Tatjanom, koje usput rečeno, nisu bile maskirane, ali su se meni svjedno zdopale.
Baš je dobro bilo vidjeti toliko puno maskiranih i onih ne maskiranih na današnjem našem trgu.
ovdje gdje su ova slova
je moja slika,
malo se ne vidim...
Nema komentara:
Objavi komentar